-
-
МАСЛИНА
-
На твом родном телу
Пламено сунце
Одмара уморна колена
Модрим уснама
Испијаш му живот
Из ужареног рамена
Годовима плови сан векова
Под земљом зарила зубе
У шкрто грло стења
У твом божанском плоду
Сунце јесење тихо дозрева
URI do povratne veze ovog unosa je: http://igorrems.wordpress.com/trackback/
 | Jelena Lengold na Naslovna |
 | Сialis tadalafil na Naslovna |
 | Aleksandra Petric na Naslovna |
 | snezana kazic na Naslovna |
 | agroekonomija na ЈА САМ ВЕЋ ДАЛЕКО… |
 | Stanka Amon- Raickov… na Naslovna |
 | Tatjana Debeljacki na Naslovna |
 | Sladjana Lukic na Naslovna |
 | cika Djuro na Naslovna |
 | Bojan na Naslovna |
 | P Vukoslavcevic na Naslovna |
 | Ljiljana Milosavljev… na Naslovna |
 | Nikola Vunduk na Naslovna |
 | dusko -zeja jovanovi… na ДУНАВ ПУПАК СВЕТА … |
 | anto na Naslovna |
| P | U | S | Č | P | S | N |
|---|---|---|---|---|---|---|
| « mar | ||||||
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
igor rems
Hvala! Vidim bogat sadržaj. Samo što sam stigla sa puta. Vidim i predivan je akvarel, verovatno je maslina u pitanj), ostalo ću razgledati. Pročitala sam i pesmu. Hvala na darivanju.Pozdrav, Ljiljana
odlicno i pozdrav
Cestitam Igoru koji sigurnim korakom stupa u svet evropske poezije, snazna misao izrecena u njegovoj poetici ne mogu ostaviti citaoca ravnodusnim.
Cestitam
Zaboravljam, posebno lozinke, pa ne mogu da budem ni prva, sa komentarom. Posebno mi se sviđaju pojavljivanja na lepim mestima i susreti sa zanmljivim svetom, pa bili čak i lepi. čestitam na nagradama, u današnje vreme, uglavnom papirnata, bar su lepo dizajnirana, a pesma je zaslužila nema šta. Igore, čestitke i svako dobro, od srca želim, i hvala na podsećanju, ne bih našla tek tako. Živeli!
Citajuci tvoju poeziju, ljepotu naseg primorja, Bara, Crmnice …;prirode i ljudi! dozivim uvijek uz jedan poseban, uzvisen osjecaj!!!!
petar
bravo :)
Pomaze Bog brate Igore,
sve najbolje u Novoj godini koja dolazi i neka te Gospod cuva i rukovodi. Da bude jos puno stihova i slika i puno radosti u zivotu.
tvoj cika Djuro.
Pesma je predivna, i zaista mi se neizmerno dopada. Zelim ti neprestanu lirsku inspiraciju.
GORD-A-DAN
THE ROOTS ARE CLAIRVOYANT, GRASPING UNTOUCHABLE WISDOM. THAT IS THE WAY IT STARTS, THE SIGN OF TIMES IS DECEIVING. IT IS THE TIME TO SEE THE DROWNED. DO YOU UNDERSTAND WHAT YOU ARE READING? YOU ARE BRINGING AS SMALL AMOUNTS AS YOU LIKE TO. YOUR IMAGE IS STILL GROWING AND CRYING. COMING CLOSER AND GOING AWAY, STRONG WEAKNESS. THE WORLD THAT IS SPREADING BUT DOES NOT BELONG TO ANYONE, GIVE SOMETHING FROM YOURSELF THAT COULD BRING SENSE FROM THE THREAD OF WILL. TRY LOOKING WITH DIFFERENT EYES TO THE LIGHT. EVIL IS DANGEROUS, CONTAGEOUS ILLNESS, MOVE OUT OF THAT EVIL, IT MAKES THE CENTURY LONGER.”GORD-A-DAN” THE TEAR RIVERS ARE NOW MURMURING, THE DOG IS WAILING, YOU ARE GONE. BREAK LOOSE I BEG YOU! AND SLENTLY, THROUGH THE OPEN DOOR, COME TO ATTEND THE FEAST OF PRESERVED EMOTIONS, DAYDREAMS, THE HAPPY MOMENTS! DECENT GIFT, HUNGRY CRAVING IN THE BUNK OF FEATHERS, SILK AS PURE AS THE SNOW, WITH THE FORCE OF SILENCE. FLOWERS OF DANDELLIONS LET’S DANCE FROM AFAR WITH OUR LOOKS, WITH OUR BODIES, LET’S TOUCH WITH PALMS ONLY.
Postovani gospodin Rems
Vrlo lijepa poezija . Slika mi se takode dopada.Hvala na obavljestenju
Sada cu cesce pogledati Vasu stranu.
Srdacno
Stanka Amon
25 11 2011 Priredio si mnogo lijepo vece.Hvala na pozivu.Zelim ti puno uspjeha.Pozdrav Snezana Kazic Pavicevic
Motiv ljepote u poeziji Igora Remsa
Aleksandra Petrić
Iz štampe je izašla poetska knjiga ljubavne poezije pjesnika i slikara Igora Remsa, pod nazivom Žena koje nema. Rems je do sada objavio osam poetskih zbirki i dobitnik je većeg broja književnih nagrada.
Knjigu Žena koja nema izdalo je Udruženje književnika Crne Gore, a podijeljena je u osam poglavlja, od kojih su neka od ranije poznata ljubiteljima lijepe riječi: Devičanska belina platna, Čežnja koja pleše, Susreti, Krijem šapat plavih reči, U zalivu tvoga greha, Modra čežnja despota Stefana, Reči koje se pod jezikom ljube i naslovna – Žena koje nema.
Odluka o izboru, izdvajanju pojedinih ciklusa, pjesama, otkriva nam pjesnikovu intimnu težnju, i sad već sazrelo opredjeljenje da smisao trajanja vidi i nalazi u traganju za ljepotom.
Tajanstvena je i prolazna, naša nepresušna glad i vječna potreba. A ona je u ženi, u ljubavi, u prirodi. Žena na najbolji način otjelotvoruje ljepotu. On je doživljava kao detalj prirode, pa je zato najčešće i slika u prirodi. Pošto je konkretizovana ljepota, žena je čovjekova vječna potreba, ona je njegovo osmišljenje, ispunjava njegovu javu i san.
A da je upravo tako, vidi se i po tome što je on svuda traži i iz prikrajka vreba. Ona je vječna inspiracija i pjesnika, i slikara. Žena je čedna, polubožansko biće ovaploćeno „jevanđeoskom ikrom“ (Moj slikar), ona znači blagost, čistotu, nježnost, čežnju, ali i nemir, jer „nema snage da ostane u razlistaloj tami“ (Kiša nad Kotorom). Zato je ona tajna i zagonetka.
On veliča ženu, ljubav, život, a ta ljubav i odanost prema životu iskazuje se i kao žeđ za životom i sadržinama što nam ih zemlja pruža, a posvjedočuje se radom i stvaranjem. Svjestan kontinuiteta drevnosti i savremenosti svijeta kojim korača, on piše pohvalu Erosu, stvaralačkoj sili Univerzuma.
Kao svjetlost, žena usmjerava misao i otkriva intuitivne spoznaje i vodi ga kreativnosti višeg reda, što je on sažeo u izraz „slep sam-sve više vidim“ (Zaslepila si me).
Ali, tu je i smrt, tišina, nijemost, statičnost, kao antipod životu (Ljubavna), i vrijeme kao negacija postojanja, usud kratkotrajnosti čovjeka i njegovih mogućnosti, prolaznosti ljudske, nemogućnost trajnog posjedovanja ljepote. (Ti si kao vreme, Na obali). Čovjek uvijek mora da ima na umu baš to, misao o prolaznosti i smrti, ali ne da bi tonuo u očaj, nego da bi mogao što bolje da osmisli sebe u trajanju, koje mu je nametnuto višom silom. Tako neoromantičarsku tugu, osjećanja sjete, bola, nostalgije, i opčinjenost smrću kod Remsa potiskuju prvi elementi, voda, vazduh, svjetlost i čežnja ka susretu, uznesenju, čežnja ka sveobuhvatnosti u jednostavnosti doživljaja.
Konkretan doživlja, na koji se Rems oslanja, pokretač je egzistencijalne drame i ishodište životne tenzije. Pjesnik prihvata kao nužnost neraskidivu i poezijom oduvijek naglašavanu vezu između Erosa i Tanatosa.
Žene iz pjesnikovih lutanja, susreta, doživljaja, bile su spas od samoće, od prolaznosti, zla i neizvjesnosti, od ugroženosti bića. To bjekstvo od mahnite stvarnosti, ima značaj opravdane odluke (U sjeni divljeg nara).
Rems koristi afričku egzotiku, u prirodnom elementu strasti (U zalivu tvoga greha), čulnost prožetu tim erosom, neodređenim paganizmom, koji toj čulnosti daje svoj magnetizam, transformiše u eteričnu apstrakciju (Akvarel). Pjesnik čula i misli pomijera tako granice od impresije do apstrakcije.
Dakle, osnovni motiv Remsovog stvaralaštva je davni arhetip dvostruke ljudske prirode, arhetip suprotnosti ali i komplementarnosti svjetlosti-tame, što ukazuje na njegovo poimanje dualiteta čovjekove egzistencije, muškog i ženskog principa, duhovnog i čulnog. Sve je kod njega u strasnom i čulnom spoju, nebo i zemlja, mikro i makrokosmos, čovjek i žena, jablan i voda, sve odiše krikom ispunjenja, slaveći ljepotu postojanja (Noć je), ljubav kao vatru koja razgorijeva kosmičke sile u prostoru i čovjeku (Divlja reka), ali i krikom bola, potrage za sobom i svojim mjestom pod suncem (Kome nosiš ljepotu).
I u pjesmama iz niza onih sa težištem na nacionalnoj simbolici, Rems izražava veliku ljubav prema ljepoti (Modra čežnja Despota Stefana).
Neke pjesme imaju naglašeno religiozne motive, u njima dolazi do dominantnog susreta poetskog i religijskog iskustva, vjere u vječno bivstvovanje umjesto prolaznog trajanja. (Ciganka).
Pjesme s istorijskim kontekstom, Mileševa, Simonida, Jelena, pohvale su Bogorodici kojoj se molimo, u koju vjerujemo.
Rems se služi simbolikom voda, rijeka, jezera, protoka vremena, onoga što spaja vječno i prolazno, nebesko i zemaljsko. Koristi se i simbolikom Dunava, jedne od rajskih rijeka jer je to trag koji vodi u dubinu vremena iz koje se stiglo a koji je pokrenut. Sve to ukazuje na njegovu potrebu za cjelinom i harmonijom svijeta.
Remsov stih „Gde crveno nosi osećanja“ je manifest – pomoću crvenog hoće da izrazi najsnažnije ljudske strasti. On, dakle, primjenjuje neoekspresionistički postupak intenzivne upotrebe pojedinih boja. Tako bijela boja naznačava svetost života, hrišćansku žudnju ka duhovnoj svjetlosti.
U Remsovoj poeziji dominira solarni princip koji je tipično mediteranski.
Stihovi Igora Remsa puni su snage, samih prirodnih elemenata kamena, sunca, mora, vreline iz kojih niču, iz autentičnog senzibiliteta što sažima duhovnu i tjelesnu snagu preuzetu iz zavičajnosti pjesnika.
Poezija Igora Remsa je snažna evokacija života, nastala na kontrapunktu dinamičnosti i statičnosti, čulnosti i spiritualnosti, zvukova i tišine, svjetla i tame.
i have begun to visit this cool site a few times now and i have to tell you that i find it quite good actually. keep the nice work up! =)
pozdrav Igore :)